T'lindhet Ascended

Izvadak iz tajnog izvještaja halruaanskog ambasadora na Cathyrskom dvoru

Tu uznemirujuću audijenciju su dogovorili u roku od par sati – doslovno sam jedva stigao dovršiti ručak a već sam morao biti na dvoru. Sada, kad ovo pišem i kada sam stigao razmisliti o onom što sam vidio, shvaćam da je kraljičin podvornik vjerojatno tu cijelu predstavu orkestrirao za mene. Prisustvovao je cijeli niz dvorjana, većinom svećenica i tu i tamo koji član vanjskog divana. Cijela stvar se odvijala u jednoj od pomoćnih kraljevskih soba za primanje – sali srednje veličine kojom je dominirao relativno malen tron za Njezinu Visost (u usporedbi s onom divljački rastrošnom abominacijom od mathiri drveta u glavnoj sali za audijenciju). Sada tek shvaćam da oni pogledi puni sardonične zabave u očima svećenica nisu bili upućeni tadašnjem centru zabave, nego upravo mojem izrazu lica. A centar zabave tog kasnog popodneva je zaista bio nevjerojatan prizor. Visokorođeni Varim od klana Luenath se pojavio na dvoru.

Ne trebam spominjati tihe trzavice između Krune i vojvotkinje Luenath koji je eskalirao vojvotkinjinim odlaskom s dvora; o tome sam pisao u zadnjim izvještajima. Varim, najmlađi brat te kontroverzne vojvotkinje, se na dvoru spominjao već mjesecima. Njegove heretične pjesme o orgijastičkim mučenjima mnogih poznatih Crinti barunica i grofica su bile recitirane i pjevane u mnogim skrovitim zakucima dvora, čak su neka zla usta govorila da je sama Njezina Visost uživala u tim stihovima dekadentnog pretjerivanja koji su kršili neke od najvećih tabua ove zaostale zemlje. Da muškarac govori o nanošenju boli ženi…ne samo da se protivilo zakonima Krune, nego se protivilo zakonima svećenica. No, činilo mi se da ga se trpilo sve do tog popodneva.

Visokorođeni Varim od klana Luenath je doveden pred kraljicu i njenu svitu u pratnji četiri krupna tar’Kiisa. Nisu ga držali vezanog niti je imao okove, no bilo je očito da bi mu slomili vrat sa lakoćom kojom ja ovo pišem. No ono što je izazvalo moj šok koji je toliko zabavljao svećenice nije bila činjenica da je visokorođeni bio napokon doveden pred kraljevski sud (to smo svi donekle očekivali i mnogo prije) nego to kako je doveden – Varim je bio gol kao od majke rođen.

Šaptanje dvorjana se pretvorilo u tiho brujane, začinjeno tu i tamo kikotom ili dva kako su sve te žene gutale očima golog Crintija. O njegovu visoku rodu je dovoljno govorila činjenica da mu se na koži nije mogao naći niti jedan ožiljak osim suptilnog zareza na vratu dobiven po rođenju, a koji su nosili svi vjernici Loviatar. Tar’Kiisovi su se lakonski naklonili Njezinoj Visosti i povukli prema dnu prostorije, te je Varim ostao stajati sam pred svim tim svećenicama, arhontima i službenicima koje nisu skretale pogled čak ni da prokomentiraju njegovo izloženo tijelo sa prvim susjedom.

Ono što je bilo nevjerojatnije od njegove golotinje bio je njegov izraz lica. Brada podignuta visoko, čvrst pogled uperen u Njeno Kraljevsko Visočanstvo, usne zamrznute u osmijehu koji se tek nazirao u kutovima ustiju – Varim kao da je upravo ispljunuo neki od svojih raskalašenih stihova, kao da je uživao u svom momentu slave i osvajanja centra pozornosti prve od klana Hazm’cri, Prve od Prvih.

Tek tada je kraljevski najavljivač pročistio grlo, i svojim dubokim glasom svečano najavio:

“Predstavljamo dvoru visokorođenog Varima od klana Luenath, brata vojvotkinje od klana Luenath, datha kraljevske vojske, poznatog pjesnika i pjevača, slugu odanog Kruni Dambratha.” Izlistavši kratak niz Varimovih titula, najavljivač je dodao: “Ovog muškarca njegova sestra, vojvotkinja od klana Luenath, usrdno preporuča za Kraljevskog Priležnika; te nudi sve što vidite pred sobom.” U tom trenutku se Varim polako, tako polako, počeo okretati oko svoje osi, kao jeftini rob na Prastuilskim tržnicama ‘dužnika’.

Yenandra je zurila u mlado tijelo pred sobom i uživala u njegovu poniženju. Iako nije to pokazivao ni na koji način, dapače, izrazom lica je govorio da u potpunosti vlada situacijom; znao sam da je ovo tek još jedan od dvorskih rituala ponižavanja i nanošenja suptilnih bolnih udaraca samopoštovanju svakome podaniku Krune. Ovdje je stajao jedan od vjerojatno najeklatantnijih primjeraka dambrathskog plemstva, naviknutog na sve luksuze koje novac i status može ponuditi a prema njemu su se odnosili kao prema komadu mesa prodavanom na tržnici.

Ovo mjesto je divlje, gospodaru. Ne bojim se za svoj život, ali bojim se za stanje svog uma jer u ovakvom moru sadizma teško se prisjetiti svijeta u kojem postoje vrijednosti. Još jednom vas molim da me povučete natrag u domovinu i pošaljete nekog mlađeg na dvor. Jer ne znam koliko ću još izdržati.

Vaš sluga pokorni,

ambasador pri Cathyrskom dvoru,

Aldym Gedhreghost

Comments

bakho

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.