T'lindhet Ascended

Izvještaj o Svetom djetetu, svezak I, pismo II

Stalno ljuljanje. Naprijed. Natrag. Cijeli svijet oko nas stenje kao ranjena životinja, bio dan ili noć. Voda šumi kako ta nemirna, ranjena neman klizi kroz nju, dok mi, mravi u njenoj utrobi sanjamo o danu kada ćemo se iskobeljati na površinu poput tek rođenih nedonoščadi, nakon dana i dana patnje. To je putovanje brodom. Kada sam bio tek dječarac, instruktor mačevanja nam je pričao priče u sjevernom podzemnom moru. Sakriven duboko u zemlji, daleko od nebeske baklje, taj ocean je bio jedina priča o vodenim prostranstvima koje sam u životu čuo. Kada sam sanjao o tome da putujem tom podzemnom vodom, nisam ni na tren pomislio da su ‘brodovi’ takav patnja.

Na palubi nismo provodili vrijeme. Tulundaglu je rekao da što nas manje posada vidi, to bolje. Slažem se s njim. Među ostalim, nije ni neobično da se vilenjaci skrivaju u utrobi broda. Ljuljanje je nesnosno, ali sjaj beskrajnog plavetnila tijekom dana izaziva pravu bol. Kao da se baklja višestruko pojačala, odbijajući svoj oganj od tog uzburkanog ogledala. Bolje da smo u potpalublju. I za nas, i za dijete.

Tulundaglu je imao problema sa dadiljom. Nije nam ništa rekao, ali sam načuo njihov razgovor prošlu večer. Crintijevska krava ne želi više dojiti dijete. Kaže da joj čini nešto samim pogledom. Kao da ju proklinje. Da nije bilo paničnog straha u titranju njenog šapta, pomislio bi da je izgubila razum. Tulundagluove prijetnje su ju natjerale da i dalje čuva dijete, ali ako naš vođa ima imalo pameti, riješit će je se kada dođemo do obale.

To vrijeme u utrobi broda sam proveo u razgovoru sa druga dva vilenjaka koji putuju sa nama. Nisam ih znao prije našeg bijega na površinu. Kizur je bio visharessanski ratnik-pjesnik. Prestar, naime. Dani njegove slave su bili gotovo stotinu godina prije mog rođenja. Prema njegovim pričama, u to vrijeme je skakao iz postelje jedne visoke svećenice u drugu. Kuća Visharess se više nego obogatila od šaputanja na jastuku koje je Kizur prenio svojim gospodarima. No već desetak godina on nije vidio svećeničke spavaće odaje – prije bijega se uglavnom borio u areni, za zabavu visokorođenih ženki. Oporo je nadodao da samo Lloth zna koliko tih žena koje su danas zavijale za njegovom krvi u gledalištu arena je bilo rođeno od njegova sjemena.

Lirdnolu Ssambra, drugi vilenjak koji je dio naše svete skupine, potpuno je drugog kova od starog Kizura. Jedan od mladih magova-ratnika Fey Nasadra, u vrijeme Nemira tri sina nalazio se na površini. Kako sam kaže, to je vjerojatno jedini razlog zašto je preživio pad svoje Kuće. Majka Fey Nasadra ga je poslala u Luenath kako bi učio magiju pri novootvorenoj halruaanskoj školi. Njegovo naukovanje je trajala tek par tjedana, kada je Kuća Fey Nasadra pala pod napadam Nasadra i Olloyontombea. Neki izaslanik Olloyontomeba ga je pokupio prije nego se uspio sakriti, i poslao ga sa mnogom drugom služinčadi uništene Kuće natrag u T’lindhet. Od tada je smišljao način kako da pobjegne od svojih novih gospodara. Ne znam zašto ste odlučili da Ssambra zaslužuje vaše povjerenje u pratnji Svetog djeteta – ne čini mi se pretjerano vjeran ni dovoljno skroman za tu svetu dužnost. Ali valjda Sjena zna zašto ga je poslala sa nama, ako ništa drugo, da testira vjerne. Vječna slava Vhaerunu koji djeluje kroz vašu mudrost, gospodaru.

Nakon nekoliko dana puta, iskrcali smo se na poluotoku na samom jugu dambrathskog kraljevstva. Tijekom noći, čak pomislim da bi mogao zavoljeti ovu zemlju konja i boli. Ali jutarnji oganj razbije sve iluzije o tome. Dan je kušnja u kojoj jedino sjena donosi mir.

Gathalgindûl, sluga Vhaerunov i pratitelj Svetog djeteta

Comments

bakho

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.